Kao mač hladnoće, seče kroz emocije, poput arhitekte, oblikuje svaki fragment uma. Kao vladar surovosti, donosi odluke bez trunke...
Distopija smrti
Smrt putuje svetom obučena kao lopata, kopajući duboko u zemlju u potrazi za mrtvima, smrt skrivena u tom oruđu; lopata…
Ova maska ne žulja, ona savršeno pristaje svakom – bezličnom
Nosimo masku koja vešto skriva naše prljave obraze i zaklanja nam podočnjake. Ona nam zateže kožu lica, pa spolja izgledamo…
Da li znaš ko si bez nje?
Oni to nazivaju probijanjem zvučnog zida Ne zato što se zvuk lomi već zato što se lomi nad nama. Do…
Po čemu se ljudi pamte?
Po čemu se ljudi pamte? Da li ih uopšte pamte ili ih se samo sete? Da li se sete nepravilnosti…
Lepljenje meda na napuklu kožu
Otvorili ste svoju kožu i pustili ste taj varljivi med da curi iznutra, da se lepi za sve što lepljivo…
Oh, kako volim svoj prljavi obraz
Da samo znate, kako volim svoj prljavi obraz. Ukaljan od strane minornih gnusoba. Šikaniranje ljudskih bića kao mizantropski vid zabave.
Htela je biti onakva kakva je, jer nijedno oko ne želi da vidi prazninu
Skrenula je pogled ka čistilištu, pomerila glavu, a na jastuku su ostale boje, boje koje oslikavaju ispunjenost, ispunjenost jedne praznine..
Kojim čudom si završila ovde, vučice?
Kojim čudom si završila ovde, vučice? Pronašao sam tvoju kožu na tremu još uvek kaplje iz tvojh rana stradanje, još…
Sve što radimo sadržano je u nama, kontaminirano od strane nas
Nezadovoljstvo mu nečujno klizi niz lice dok ne odveže misli još uvek u jutarnjim snovima, a njegove razvezane pertle prepliću…
Ali sve u svemu, život nije tako težak, zar ne?
Ako primetimo stvari koje su ovde besplatno i svako može da ih vidi, onda će nam biti lakše. Jedini doprinos…
Savršeni ljudi ovde ne pripadaju, zato smo svi ovde
Tajna koju se ne usuđujemo ni prošaptati na ostrvu faličnih igračaka. Savršeni ljudi ovde ne pripadaju, zato smo svi ovde...