Gutam knedle,
pune neizgovorenih reči,
koje mi uporno prže grlo
dok klize čekajući da me pogledaš kao plen.
Nagon u meni i okretanje u želucu mi govore
da ispovraćam sve tajne na trpezi pred tobom,
da pojedeš sve ostatke mene.
Svideće ti se sve što ne smem da ti kažem,
smejaćeš se mojim zastarelim mislima
u kojima si samo ti konstantna novina.
Zaljubićeš se u moj ukus,
zaljubićeš se u sebe.
Dopašće ti se način na koji moje emocije krckaju
kad zariješ zube koji će krenuti da ti pucketaju od njihove čvrstine.
Emocije koje moraš da kidaš i žvaćeš dok ti zubi ne otupe.
Ali nemoj da odustaješ…
Sažvaći i poslednji komad moje ljubavi prema tebi,
a zatim glođi moje kosti kao da te nikad nisu držale da ne padneš.
Posvećenost koju imam prema tebi zalij vinom
i ispljuni me na kraju.
U suprotnom, veruj mi,
nećeš uspeti da me svariš.
Tolika količina nihilizma će ti izazvati mučninu.
Ostaće ti gorčina na jeziku kad god me spomeneš.