Ja sam prokleto ljudsko kopile i kanibal.
Želim da okusim otrovnu krv
pomešanu sa čistoćom ljudskog srca.
Čeznem da osetim tvoju meku unutrašnjost,
sa osmehom na licu i olakšanju u želucu nakon.
Da progutam ljubav i mržnju u jednom zalogaju.
Želim da žvaćem gnev i bes,
dok mi zubi polako krvare
i klate se od uzbuđenja.
Vapim da osetim sve.
Potom da očistim zube
ljudskim ponosom i egom.
I onda kad najviše drhtiš
u rukama koje te oskrnavljuju,
da se predaš pohotnosti.
U nezasitoj želji da te probam,
gubim se i pronalazim.
Čupam korene u sebi
da ih ispunim krvavom
požudom za tobom.
Životinjski instinkt
da se nahranim onim
što me jedino može zasititi.
Pucaju kosti dok se
transformišem u oblike
onoga što te može progutati.
Konstantno se produbljuje.
Nagon u meni gori da osetim
miris tvoje kože koju kidam kandžama
i da sažvakam meso dok
ne postane deo moje utrobe.
Ja sam samo obično ljudsko kopile.